• Croatian Aviation

Zašto piloti ispuštaju gorivo iz zrakoplova?

Zrakoplovi imaju mogućnost ispustiti višak goriva pomoću Fuel Jettison procedure, poznatije još kao Fuel Dumping. No, zašto piloti ispuštaju skupocjeno gorivo koje smo mi kao putnici platili prilikom kupnje aviokarte? Jesu li se preračunali koliko im je goriva potrebno za određeni let ili je razlog neki drugi? Odgovor je u tekstu koji slijedi.

Zrakoplov sam po sebi s posadom ima određenu težinu koja se naziva DOW - Dry Operating Weight, na tu se težinu dodaje Payload (težina putnika i tereta), što u zbroju daje ZFW - Zero Fuel Weight. Na Zero Fuel Weight dodaje se gorivo (gorivo za cijeli let od A do B, gorivo za taksiranje u zračnoj luci, gorivo potrebno za let na određenu alternaciju itd.). Zero Fuel Weight + gorivo dati će TOW odnosno Take-off Weight. No u slučaju ispuštanja goriva, MLW - Maximum Landing Weight igra glavnu ulogu. Naime, svaki tip zrakoplova ima propisanu maksimalnu težinu prilikom slijetanja, a svako slijetanje iznad dopuštene maksimalne težine može biti opasno te izazvati određena oštećenja na zrakoplovu, osobito na njegovom podvozju.


Kako bi pojednostavili, recimo da je prilikom određenog leta zrakoplov proglasio “emergency” te traži najbližu zračnu luku u koju može sletjeti (razlozi za takvo nešto su brojni, od životno ugroženog putnika do raznih tehničkih problema). Zrakoplov će u tom trenutku vjerojatno biti teži od maksimalno dozvoljene težine za slijetanje te kako bi se izbjegao bilo kakav rizik, kokpit će započeti proceduru ispuštanja goriv, time smanjujući težinu zrakoplova.


Kroz cijevi na krajevima krila, podalje od motora, gorivo će se ispustiti iz zrakoplova. Ispuštanje goriva koordinira se s kontrolom leta kako drugi zrakoplovi ne bi letjeli kroz to područje. Jednom kada zrakoplov postigne maksimalno dozvoljenu težinu za slijetanje, može se krenuti u završni prilaz i samo slijetanje.

Fuel dumping Deltinog zrakoplova u okolici Los Angelesa, photo: NBC News

Valja napomenuti kako regionalni zrakoplovi, kao što su B737 te A320 (kojima najčešće letimo u Europi) nemaju ovu opciju, pa će, ako proglase emergency, ti zrakoplovi uglavnom ostati kružiti sve dok ne potroše gorivo iznad maksimalne dozvoljene težine slijetanja.

Zrakoplov B737 u holdu iznad Aucklanda; photo: FR24

Sljedeći video može nam poslužiti kao dobar primjer. El Al-ovom B767 nakon polijetanja iz Toronta otkazao je jedan od motora i zatražio je povratak u tu zračnu luku, no prije toga morao je ispustiti određenu količinu goriva iz ranije spomenutih razloga. Kontrolor leta zadao je kokpitu vektore te je određena visina na kojoj će se procedura odvijati, a nakon završetka zrakoplov je navođen natrag u zračnu luku u Torontu gdje je sletio bez problema.

Neka od osnovnih pravila prilikom ispuštanja goriva su sljedeća:

  1. ispuštanje goriva mora se odraditi van naseljenih mjesta, po mogućnosti iznad vode, te u područjima stabilne atmosfere,

  2. gorivo se ne bi trebalo ispuštati na visini manjoj od 6000 ft,

  3. piloti će kontroli leta dati procijenjeno vrijeme trajanja kako bi kontrola zatim obavijestila sve zrakoplove u okruženju da izbjegavaju let kroz to područje.

Kontrola leta mora objaviti svim zrakoplovima koji se nalaze u tom području da je ispuštanje goriva u tijeku, lokaciju, visinu, tip zrakoplova koji to upravo radi te smjer letenja. Informacija se ponavlja svake 3 minute svim zrakoplovima na frekvenciji, a dodatno se javlja završetak procedure.


Mnoge su studije dokazale da gorivo isparava na određenim visinama te ne bi trebalo doći na površinu zemlje. Bilo je slučajevo kada se to ipak dogodilo, no takve su situacije rijetke i događaju se u iznimnim (ne)prilikama. Procedura je normalna i uhodana, odvija se uz koordinaciju kontrole leta i kokpita te je zapravo, s obzirom na broj dnevnih letova u svijetu, poprilično rijetka (što i ne čudi s obzirom na to da su tehnički kvarovi zrakoplova danas puno rjeđi nego u prošlosti).

Pretplati se i primaj tjedne novosti!

Sudjeluj

Pratite nas

Info

© Croatian Aviation 2020.