• Croatian Aviation

Zašto su cijene karata niskobudžetnih aviokompanija tako povoljne?

Niskobudžetne aviokompanije u SAD-u uglavnom imaju od 10 do 20% povoljnije cijene aviokarata od tradicionalnih aviokompanija, u Europi je ta razlika još i veća te iznosi od 50 do 70%. Nerijetko se mogu kupiti povratne aviokarte za manje od 10 eura s jednog na drugi kraj Europe. Kako je to moguće i kako niskobudžetne aviokompanije uopće posluju?

Photo: Paul Faith/AFP

Tema je poprilično široka i dalo bi ju se analizirati u detalje, no prikazat ćemo vam ovdje nekoliko očitih razlika između niskobudžetnih kompanija i klasičnih aviokompanija. U svakom sluačaju, niskobudžetne kompanije režu troškove poslovanja gdje stignu, pritom ne mareći za komfor putnika. Navodimo vam nekoliko razloga zašto su cijene aviokarata niskobudžetnih kompanija tako povoljne i kako uopće posluju.


Zrakoplovi

Kupnja zrakoplova izuzetno je veliki trošak za svaku aviokompaniju. U krizi koja je nastupila u avioindustriji nakon terorističkog napada na New York, Ryanair je iskoristio priliku i plasirao narudžbu za čak 150 B737-800 zrakoplova. Osim što im je cijena u to krizno vrijeme već bila niža od uobičajene, kompanije dobivaju značajne popuste na veće narudžbe. Možda zvuči nelogično da niskobudžetne aviokompanije koje svesrdno režu troškove poslovanja kupuju nove zrakoplove, no to je zapravo najpametnija moguća stvar i iznimno bitno za njihovo poslovanje. Što je zrakoplov noviji, to je njegova efikasnost veća (manja potrošnja goriva, još jedna stavka koja uvelike utječe na poslovanje). To je ujedno i razlog zašto niskobudžetne kompanije sve redom imaju značajno mlađu flotu u usporedbi s klasičnim prijevoznicima.


Niskobudžetne kompanije uglavnom u svojoj floti imaju jedan tip zrakoplova. Ryanair prometuje samo sa zrakoplovima tipa B737-800, dok EasyJet koristi samo zrakoplove iz A320 obitelji. Imajući u floti samo jedan tip zrakoplova, izbjegavaju se skupi i dugotrajni treninzi letačkog i kabinskog osoblja i mehaničara, kao i zemaljskog osoblja. Dodatno, zrakoplovi niskobudžetnih aviokompanija uglavnom nemaju “dodatnu opremu”, pritom mislimo na to da se njihova sjedala ne naginju s obzirom na to da su takva sjedala nešto skuplja u nabavi, a putnici nemaju ni onaj uobičajeni džep ispred sebe pa će u zrakoplovu ostati i manje otpada za čišćenje nakon svakog leta, no o tome nešto kasnije.


Zrakoplovi niskobudžetnih aviokompanija prometuju cijeli dan, non stop. Za primjer, Ryanair će u jednom danu odraditi let Brussels - Copenhagen - Brussels, Brussels - Zadar - Brussels, Brussels - Prag - Brussels, Brussels - London - Brussels. Vrijeme provedeno na zemlji između dva leta je svedeno na minimum te se kreće od 30 do 40 minuta, dovoljno za iskrcaj putnika, brzinsko čišćenje kabine, ukrcaj goriva te novih putnika. To također znači da je zrakoplov vrlo malo na zemlji, a poznato je da samo zrakoplov u zraku donosi novac kompaniji.


Kabinsko osoblje

Kabinsko osoblje je uglavnom mlado, na početku svoje karijere i kompanije ih plaćaju značajno manje u odnosu na klasične avioprijevoznike. Osoblje je također manje školovano, naravno, imaju sve potrebne safety i security treninge, no zato uglavnom nema dodatnih ulaganja u školovanja vezana uz customer service. Kabinsko osoblje čisti zrakoplov dok je na zemlji i priprema ga za idući let, što automatski smanjuje trošak aviokompaniji s obzirom na to da za to neće koristiti uslugu zračne luke. Hrana i piće na niskobudžetnim letovima gotovo nikad nije besplatna i kompanije na tome zarađuju ozbiljan novac. Kabinsko osoblje nudi in-flight duty free a Ryanair čak i svoju poznatu lutriju. Brojne kompanije nude vam autobusne ili karte za vlak iz zračne luke u koju slijećete do centra grada.


Zračne luke

Ryanair, Wizz Air i EasyJet ne lete na londonski Heathrow s obzirom na to da su troškovi slijetanja i sve ostale takse na tako velikim zračnim lukama visoke. Upravo suprotno, Ryanair, za primjer, leti u Stockholm, u zračnu luku Skavsta, koja je 106 kilometara udaljena od centra grada. Isto je i s Frankfurtom gdje leti prema zračnoj luci Hahn, 125 kilometara udaljenoj od Frankfurta. Prometujući prema tim manjim zračnim lukama, niskobudžetna je kompanija uglavnom jedina ili jedna od rijetkih koja donosi promet zračnoj luci, što im daje određenu pregovaračku (moglo bi se reći i ucjenjivačku) moć. Kada krenu prometovati i dovoditi putnike u regionalne, manje zračne luke koje do tada nisu ostvarivale značajan broj putnika, krenut će tražiti i niže cijene (prihvata i otpreme zrakoplova, slijetanja itd.) a ako zračna luka na to ne pristane, jednostavno će ukinuti sve linije i prebaciti se u neku drugu zračnu luku u kojoj će primijeniti istu poslovnu politiku. Ako već ne mogu pronaći odgovarajuću manju zračnu luku, niskobudžetne će aviokompanije prometovati i prema većima, no svakako u manje atraktivnom dijelu dana gdje će im troškovi biti niži i mogućnost kašnjenja nešto manja.


P2P umjesto hub sistema

Tradicionalne aviokompanije imaju svoje hubove odnosno čvorišta preko kojih svojim putnicima nude nastavak putovanja prema finalnoj destinaciji. Niskobudžetne aviokompanije to ne rade već lete point to point. Čak mnoge ni ne dozvoljavaju transfere jer u tom slučaju moraju plaćati pružatelju usluge u zračnoj luci transfer vaše prtljage na idući let, uz to riskiraju ako kasnite prvim letom na drugi gdje bi vas morali rerutirati o njihovom trošku.


Minimalni troškovi prihvata i otpreme

Osim spomenutog čišćenja kojeg će obaviti kabinsko osoblje, ostale usluge zračnih luka također su svedene na minimum. Prilikom prijave na let kompanija će vas usmjeriti da svoj boarding pass isprintate kod kuće ili ga imate na mobitelu, a ako to ne učinite, u zračnoj luci će vas to koštati vrlo vjerojatno više nego što ste platili let. Ovime su kompanije dodatno uštedjele jer ne koriste osoblje zračne luke koje bi inače moralo raditi na šalteru za prijavu putnika. Ono će kod većine kompanija ipak biti ondje, za svaki slučaj, no još jednom, ako koristite usluge prijave na let u zračnoj luci to ćete kod mnogih niskobudžetnih kompanija i platiti. Isto tako, zrakoplove Wizz Aira, Ryanaira ili EasyJeta gotovo nikad nećete vidjeti parkirane na poziciji s mostovima u zračnoj luci. Dobro mislite, zračne luke i to dodatno naplaćuju aviokompanijama. Većina naplaćuje i stepenice, pa je Ryanair zato ugradio svoje vlastite u zrakoplov i gotovo ih uvijek koristi za ukrcaj odnosno iskrcaj putnika na prednjim vratima zrakoplova.


Potražnja

Dok tradicionalne aviokompanije prate kretanje na tržištu i uglavnom pokreću linije između određenih destinacija gdje već postoji potražnja, niskobudžetne aviokompanije pokretanjem jedne nove linije zapravo će potražnju, ako je nije bilo ili je niska, same stvoriti. Linija koju otvori LCC i na kojoj ponudi svoje povoljne cijene karata vrlo će brzo postati popularna. Zatim će, naravno, povisiti cijenu aviokarata koja će još uvijek biti značajno niža u odnosu na klasične avioprijevoznike.


Za nas kao putnike svaka je konkurencija dobra s obzirom da ona utječe na same cijene aviokarata.

Pretplati se i primaj tjedne novosti!

Sudjeluj

Pratite nas

Info

© Croatian Aviation 2020.