(VAŠE PRIČE) Vueling i Ryanair: iz Splita preko Rima za Bari

Proljeće je idealno doba za putovanja zbog lijepog vremena, dugog trajanja dana i početka ljetnog reda letenja što znači veću ponudu letova. Ove godine me posebno privukla južna talijanska regija Pulija zbog lijepe prirode i gradova ali i bogate kulturne baštine i gastronomske ponude.

Putovanje početkom svibnja i letovi Ryanaira iz Zagreba za Brindisi činili su se kao idealan izbor. Međutim, ti su letovi naprasno otkazani, a želja za putovanjem je ostala pa je valjalo proučiti alternativne opcije. Uz spomenute letove za Brindisi, Ryanair nudi i letove iz Zadra za Bari međutim tek od lipnja što se nikako nije uklapalo u planove. Stoga sam se po prvi puta odlučio odvojeno rezervirati karte za različite segmente letova. Tako sam kupio povratnu kartu za Vuelingov let Split-Rim te jednosmjerne karte za Ryanairove letove Rim – Bari i Brindisi – Rim. Ovakva kupovina nosi sa sobom određen rizik budući da nema nikakvog pokrića u slučaju kašnjenja ili otkazivanja jednog od letova. Karte su rezervirane unutar 2 tjedna od letova, čime je ipak donekle smanjen rizik od otkazivanja radi operativnih razloga tj. promjene reda letenja. Također, razmak između letova je bio dovoljan da umjerena kašnjenja ne uzrokuju propuštanje narednog leta.

Na put sam krenuo iz splitske zračne luke do koje sam došao linijom javnog prijevoza br. 37. Ovo je najpovoljniji ali ne i najjednostavniji način dolaska do zračne luke, međutim za mene je u datim okolnostima bio optimalan. Ako se odlučite na ovaj način putovanja, vodite računa da krenete dovoljno rano jer se autobus zaustavlja na brojnim usputnim stanicama što značajno produljuje vrijeme putovanja kao i da su autobusi u špici prekrcani pa prijevoz prtljage može biti problematičan. Prednost je što karta košta 17 kuna i može se koristiti i za presjedanje sa/na ostale gradske linije. Ugodnija i za većinu putnika prihvatljivija alternativa je shuttle bus koji s autobusnog kolodvora vozi direktno u zračnu luku po cijeni od 45 kuna.

Iako je zapravo niskobudžetna kompanija, Vueling svojim putnicima ipak nudi neke dodatne pogodnosti koje nisu karakteristične za takve prijevoznike. Jedna od njih je i besplatan check-in u zračnoj luci. U splitskoj je zračnoj luci taj proces poprilično jednostavan budući da se na svakom otvorenom šalteru možete prijaviti na bilo koji let (s izuzetkom nekoliko šaltera koji su rezervirani za putnike s posebnim potrebama i putnike poslovnog razreda).


Check-in se odvija jako brzo, a uz prijavu za let trebalo je pokazati i COVID potvrdu koja je i dalje potrebna za putovanje u Italiju. Osoblje upozorava kako je na letovima prema Italiji ali i u tamošnjim zračnim lukama nužno nošenje FFP2 maske. Prije prolaska sigurnosnog pregleda penjem se na drugi kat gdje je se uz restoran nalazi i ostakljena terasa s izvrsnim pogledom na stajanku i pistu.

Tako pratim polijetanje Croatijinog Airbusa za London prije nego se upućujem na sigurnosni pregled. Atmosfera na novom terminalu u Splitu je i više nego ugodna. Zračna luka je poprilično zagazila u ljetnu sezonu tako da je broj letova i putnika značajan a opet svi procesi teku bez zastoja pa tako i sigurnosni pregled i kontrola putovnica. U čekaonici za međunarodne letove uočavam obavijest kako će moj let iz Rima kasniti u polasku pola sata ali se ne uzrujavam pošto imam dovoljno vremena do idućeg leta.

Samo čekanje prolazi izrazito ugodno, ima dosta mjesta za sjedenje a i čekaonica ima pogled na stajanku i pistu na kojoj se izmjenjuju zrakoplovi nacionalnog prijevoznika i brojnih europskih kompanija. Slijetanje Vuelingovog zrakoplova iz Rima, znak je da ubrzo kreće ukrcaj i za naš let za Rim pa se upućujem prema izlazu broj 4. Osoblje nam skenira ukrcajne propusnice te se pješice upućujemo prema našem Airbusu A320 parkiranim na obližnjoj poziciji. Ukrcaj teče brzo; na letu je 95 putnika među kojima je dosta domaćih putnika ali i hodočasnika na povratku iz Međugorja. Posada nas upoznaje sa standardnim sigurnosnim procedurama te smo spremni za polijetanje.

Uz ugodan boravak u zračnoj luci, kod letova iz Splita dodatna je prednost i predivan pogled na grad i okolicu pri polijetanju. Vrijeme je lijepo pa cijelim trajanjem leta uživamo u pogledu na Jadransko more i središnji dio Apeninskog poluotoka. Zrakoplov je dosta ugodan, razmak između sjedala je prihvatljiv a USB utičnice za punjenje mobitela i ostalih gadgeta su zanimljiv i koristan dodatak. Sam let (isključujući vrijeme provedeno na zemlji) traje oko 45 minuta pa nas posada obavještava da je ugostiteljska i shopping ponuda dostupna isključivo na zahtjev.


U rimsku zračnu luku Fiumicino slijećemo s nekih 15ak minuta zakašnjenja te se parkiramo na udaljenoj poziciji gdje nas čekaju autobusi koji nas voze do terminala. Na kontroli putovnica nema gužve, osoblje upozorava na obavezno nošenje maske a putnici s EU putovnicama usmjeravaju se na automatsku kontrolu putovnica. COVID potvrde kao i obrazac za lociranje putnika (PLF) nitko nije pogledao. Do idućeg leta je ostalo malo manje od 5 sati pa izlazim u tzv. landside odnosno dio terminala 3 dostupan javnosti.

Međutim, u rimskoj su zračnoj luci u toku veliki radovi pa je dio terminala izvan funkcije te je smanjena i ugostiteljska ponuda u tom dijelu. Stoga kroz natkriveni hodnik prelazim na terminal 1 gdje je slična situacija pa se odlučujem proći sigurnosnu kontrolu i vratiti se u Airside tj dio namijenjen za putnike.


Kako je idući let Ryanairov, check-in sam obavio online pa se upućujem prema sigurnosnom pregledu kojeg prolazim bez problema iako je do leta ostalo čak 4 sata. Ponuda za putnike na rimskom je aerodromu jako bogata. Duty free trgovine su velike, središnji dio je zapravo trgovački centar (doduše za one dubljeg džepa) i food court s raznovrsnim izborom hrane a možete i zaigrati stolni nogomet ili zasvirati piano. Vrijeme kratim promatrajući rijeke putnika i brojne zrakoplove kako polijeću prema odredištima diljem svijeta. Nažalost, arhitektura središnje zgrade je takva da nema puno mjesta s pogledom na stajanku ali sam ih pronašao nekoliko i uživao u pogledu.

Iza ove zračne luke je poprilično turbulentno razdoblje. Restrikcije putovanja uzrokovane COVID krizom uvelike su se odrazile na smanjenje broja putnika. Diljem terminala natpisi na ruskom i kineskom podsjećaju na neka bezbrižnija vremena kada su tisuće putnika iz tih zemalja svakodnevno prolazile preko ove zračne luke. Drugi izazov je bio bankrot talijanske nacionalne kompanije Alitalia (nakon dugogodišnjih financijskih poteškoća) u listopadu prošle godine.


Posljedično, osnovana je nova kompanija, ITA, ali s nešto skromnijim brojem destinacija, frekvencija i zaposlenika. Iako nova kompanija posluje već više mjeseci, rebranding je i dalje u toku pa se i na brojnim mjestima vidi logo Alitalije, od raznih natpisa, preko uniforma dijela osoblja do zrakoplova na stajanci. Ipak, situacija se svakodnevno poboljšava posebno zahvaljujući niskobudžetnim prijevoznicima koji povećavaju svoje prisustvo. Tako je Fiumicino jedna od nekoliko zračnih luka u kojima niskobudžetni Ryanair nudi „connecting flights“ opciju gdje se prodaju vezani letovi između određenih destinacija uz pokriće u slučaju kašnjenja i prebacivanje predane prtljage između zrakoplova. Oporavku će doprinijeti i letovi australskog Qantasa za Perth koji su najavljeni od lipnja, čime će Rim uz London postati jedina europska destinacija s izravnim (bez međuslijetanja) letovima za Australiju.

Vrijeme čekanja je brzo proletjelo, te sam se uputio prema izlazu A2 gdje je trebao početi ukrcaj na Ryanairov let za Bari. Zračna luka se poprilično ispraznila budući da je ovo bio jedan od posljednjih letova toga dana. Ukrcaj (koji je kasnio nekih 15-ak minuta) se odvijao kroz most, što je poprilično neuobičajeno za ovu kompaniju.

Zrakoplov na letu je bio Boeing 737 u vlasništvu Ryanairove podružnice Malta air. Za vrijeme ukrcavanja posada je dala niz uputa isključivo na talijanskom jeziku što je pomalo neprofesionalno budući da se uz velik broj Talijana na letu ipak nalazilo i nešto stranih državljana. Ipak, po završetku ukrcaja nam se na engleskom i talijanskom obratio kapetan zrakoplova te smo se nakon (također dvojezične) demonstracije uputa za slučaj opasnosti zaputili prema pisti.


Nakon polijetanja uslijedio je zaokret iznad Tirenskog mora te let južno prema Bariju. Popunjenost kabine bila je gotovo stopostotna. Posada je dosta entuzijastično predstavila ponudu hrane i pića ali putnici na ovom kasnom letu i nisu bili pretjerano zainteresirani. Budući da je bio mrak, vidjeli smo tek svjetla gradova iznad kojih smo letjeli tako da od mog sjedala uz prozor nije bilo velike koristi. Nakon otprilike 45 minuta leta slijedi još jedan zaokret; ovoga puta iznad Jadranskog mora i slijetanje u Zračnu luku Karol Wojtyla u Bariju. Samo slijetanje je bilo poprilično grubo te je razbudilo uspavane putnike.

Parkiramo se na stajanku, gase se motori i kreće iskrcaj. Budući da se radi o letu unutar Italije nema granične kontrole. Imam samo ručnu prtljagu pa brzo izlazim iz terminala. Ova je zračna luka s centrom Barija povezana gradskom željeznicom, međutim to nije opcija za putnike na kasnim letovima kakav je bio ovaj naš budući da zadnji vlak ide u 23:30. Kako se ne bih puno gubio po autobusima u kasne sate, odlučujem se za taxi koji me za po fiksnoj cijeni od 25 eura vozi do smještaja u centru Barija.


Priča s povratnog leta slijedi idućeg vikenda.