(VAŠE PRIČE) Na letu Turkish Airlinesa između Zagreba i Istanbula

Istanbul je, kao poznata svjetska metropola, već dugi niz godina na našoj listi gradova koju treba posjetiti, a kako do sada nismo putovali turskim nacionalnim avioprijevoznikom, bilo je logično da ćemo iz Zagreba putovati upravo direktnim letom Turkish Airlinesa. Donosimo detaljan trip report s povratnog leta Zagreb - Istanbul - Zagreb u business klasi.

Put smo prvotno planirali za početak siječnja, no na kraju smo mijenjali datum putovanja (što s obzirom na to da smo imali kartu u businessu nije bio problem) i u Istanbul putovali sredinom ožujka. Napravili smo online check-in za let iz Zagreba za Istanbul samo kako bi odabrali sjedala koja želimo. Online check-in je zbilja jednostavan no zbog provjere kovid uvjeta potrebno se javiti na šalter u zračnoj luci.


Iz Zagreba za Istanbul putovali smo u četvrtak ujutro, letom u 8 sati i 35 minuta a u zagrebačku smo zračnu luku stigli otprilike 80 minuta prije planiranog polijetanja. Na business šalteru nije bilo putnika pa nas je ljubazni gospodin u vrlo kratkom roku prijavio na let gdje smo predali i našu prtljagu. U zračnoj luci nije bilo gužve, sigurnosni pregled i graničnu kontrolu obavili smo u manje od 5 minuta.

Kako smo imali još sat vremena do ukrcaja, odlučili smo se na posjet zagrebačkom loungeu u kojem smo popili brzinsku kavu. Do sada smo u zagrebački business lounge uglavnom navraćali u popodnevnim satima kada su se nudili isključivo hladni obroci, no kako je bilo rano ujutro, nudio se i omlet. Lounge je bio poprilično pun, što s obzirom na njegovu veličinu i veći broj međunarodnih letova u jutarnjim satima i nije iznenađenje.

Ubrzo smo se uputili prema gateu gdje se za povratak prema Istanbulu pripremao naš zrakoplov tipa A320. Boarding je ubrzo i krenuo, a kao business putnici imali smo pravo na prioritetni ukrcaj.

Perserica nas dočekuje i upućuje na sjedalo. A320 je u business klasi u standardnoj 3-3 konfiguraciji, s time da je srednje sjedalo “spušteno” i služi kao svojevrsni stolić za dva putnika. Naravno, očito je i da ima više mjesta za noge, što se i očekivalo. Nakon završetka boardinga koji je potrajao s obzirom na to da u ekonomskoj klasi nije bilo slobodnog sjedala, perserica nas nudi pićem dobrodošlice. Ni business klasa nije bila prazna, dapače, u njoj je bilo čak 10 putnika.

Pushback je na vrijeme, taksiramo prema uzletno - sletnoj stazi zagrebačke zračne luke i 5 minuta kasnije evo nas u oblacima. Perserica prolazi kabinom i dijeli menu te ubrzo nakon polijetanja kreće catering servis. Za razliku od brojnih drugih avioprijevoznika, Turkish Airlines je jedan od rijetkih koji čak i na kraćim, europskim letovima, nudi na izbor više toplih jela uz odličnu prezentaciju.


Kako A320 nema ugrađene ekrane u sjedala, posada je svim putnicima u poslovnoj klasi podijelila tablete i "noise cancelling" slušalice, uz konstantno nuđenje raznih pića na izbor. Let je prema Istanbulu kratak, traje svega 80 minuta. Prije slijetanja posada nudi i topli osvježavajući ručnik svakom putniku, a nakon vjetrovitog slijetanja u novu istanbulsku zračnu luku slijedi dugo taksiranje do parking pozicije.

Doručak koji Turkish Airlines nudi na jutarnjem letu iz Zagreba je bogat, na fotografiji je hladno predjelo a nakon njega slijedi servis toplog jela. Većina putnika odlučila se na omlet iako su u ponudi bila još dva topla jela.


Po slijetanju u Istanbul spomenuto taksiranje trajalo je barem 15tak minuta, što i ne čudi kad je nova istanbulska zračna luka zbilja velika. Naš je zrakoplov na kraju parkiran na bus poziciju.

Prioritetno izlazimo iz zrakoplova a po nas dolazi poseban autobus koji nas vodi do terminalne zgrade. Traje ta vožnja gotovo 10 minuta ali zrakoplovnim entuzijastima ona je čisti užitak s obzirom na to da vam se pruža odličan pogled na samu stajanku i handling različitih zrakoplova. Naravno, kako se radi o bazi Turkish Airlinesa, tu su većinom njihovi zrakoplovi, od A320 do B777-300ER.

Ulaskom u terminal dolazimo do granice na kojoj je poprilična gužva no tok putnika ide izrazito brzo. Nakon ulaska u Tursku odlazimo pokupiti našu prtljagu koja nas već čeka. Svaka čast na brzini!


Za povratak smo odabrali nedjeljni večernji let na kojem je prometovao Boeing 737MAX9. Odlična prilika za dodati novi tip zrakoplova u bazu onih kojima se putovalo! Po dolasku u Zračnu luku Istanbul primjećujemo da je sigurnosni pregled putnika i prtljage odmah po ulasku u terminalu. Dakle, kroz scanner ide i predana i ručna prtljaga i vi kao putnik, sigurnosne mjere su zaista na visokoj razini.

Nakon pregleda koji teče razmjerno brzo s obzirom na broj putnika, slijedi niz šaltera Turkish Airlinesa podijeljenih u sekcije, a mi se upućujemo prema šalterima za business class putnike koji se odvija u svojevrsnim separeima. I tu je proces za prijavu na let riješen u roku 2 minute, odakle odlazimo prema granici na kojoj također postoji prioritetna linija za putnike poslovnog razreda. Nakon toga - još jedan sigurnosni pregled, sada onaj klasični, aerodromski.

Nakon sigurnosnog pregleda dolazi se do središnjeg dijela putničkog terminala u kojem se nalazi velik broj luksuznih trgovina, duty free trgovina, restorana, kafića i sl. Odlazimo prema business longeu koji je na katu i s kojeg pogled seže prema izlazima i samoj stajanci. U longeu je, očekivano, dostupan iznimno velik izbor hrane i pića, s nekoliko “otoka” na kojima kuhari direktno pripremaju tople obroke.

Uz čašu crnog vina primjećujemo da se na stajanci upravo mijenja guma jednog B737-800, a kasnije taj zrakoplov polijeće na vrijeme. Svaka čast! Uz gateove dostupan je i izlaz na terasu koja uglavnom služi pušačima, ali je ujedno i mjesto za još bolji pogled na samu stajanku i operacije koje se ondje događaju.

Nakon shoppinga jurimo na gate, ovog puta je to A6B, dok je na izlazu A6A let za Ljubljanu. Oba izlaza su dupkom puna, prema Zagrebu ide spomenuti B737MAX9, a prema Ljubljani A321. Bilo je smiješno vidjeti brojne slovenske putovnice među zagrebačkim putnicima, neki su čak komentirali kako su se zeznuli jer avion do njihovog leti direktno u njihov grad.


Boarding počinje na vrijeme, putem mosta dolazimo do samog zrakoplova a ponovno u kabinu ulazimo kao prioritetni putnici. Ono što se odmah primjećuje jest nova, moderna, odlično osvijetljena kabina koja je u 2-2 konfiguraciji. Radi se o novim business class sjedalima koje Turkish ima na novijim tipovima zrakoplova i na kojima bi bez problema mogli putovati puno dalje od samog Zagreba!

Još jedna velika razlika jest i prostor za odlaganje prtljage iznad sjedala koji su veliki i u koji možete stati više komada ručne prtljage. Nova sjedala znače i ugrađene ekrane osjetljive na dodir, s live mapom leta i ostatkom bogatom IFE-a.


Galerija: unutrašnjost business klase na zrakoplovu B737MAX9 Turkish Airlinesa:

Boarding je i ovdje potrajao s obzirom na to da je ekonomska klasa bila puna, dok nas je u businessu bilo 8 od 16. Prije polijetanja dobili smo slušalice i piće dobrodošlice, a posada je putnicima ponudila i jastuke.


Ovog puta taksiranje je bilo relativno kratko, poletjeli smo svega par minuta nakon pushbacka, a nakon probijanja kroz guste oblake koji su nas pratili za našeg posjeta Istanbulu, ukazao se predivan zalazak sunca koji nas je pratio većim dijelom našeg leta. Posada je ponovno servirala odličnu večeru, nudeći na izbor tri različita topla obroka, a kod izbora pića odluka je pala na gin tonic.

Let je bio miran, tih i iznimno udoban, radi o sjedalima koja se spuštaju u poluležeći položaj te imaju naslon za noge, a između vas i sjedala ispred ima jako puno prostora što daje dodatan osjećaj komfora. Sjedala su opremljena i daljinskim s malim ekranom pa je i putem njega moguće kontrolirati ono što gledate, pozvati posadu ako vam je nešto potrebno, upaliti svijetlo, pomaknuti sjedalo i sl.


"Najgori" dio leta svakako je bila njegova duljina. Naime, kada sjednete u tako udoban zrakoplov i kad se posada zaista potrudi da su svi putnici zadovoljni, onda kao pravi avgeek poželite da let traje puno dulje od planiranog, no nažalost, na takve stvari se ne može utjecati.


Što se tiče večere, ona je ponovno bila vrlo ukusna i lijepo prezentirana, na izbor putnicima poslovne klase bila su tri topla jela.

Pored više opcija, odabrana je pašta, čisto da se nakon nekoliko dana Istanbula pojede nešto što nije mesno!

Kao što se vidi iz priloženog, nakon polijetanja i izlaska iz oblaka, veći dio puta prati nas zalazak sunca koji je bio posebno lijep, pa smo, pored kvalitetnog IFE-a, većinu leta proveli promatrajući boje.

Prije slijetanja u Zagreb ugašena su svjetla u kabini jer je i vani već bio mrak, a nakon kraćeg taksiranja već smo bili na našem gateu.


Nakon Istanbula u kojem je ogromna količina zrakoplova i putnika, dolazimo u zagrebačku zračnu luku u kojoj smo u tom trenutku jedini zrakoplov na stajanki.


Na granici smo ponovno prvi jer izlazimo odmah nakon što su se vrata zrakoplova otvorila, a zatim slijedi dugo čekanje prtljage. Rekli bi da je dostava prtljage putnicima u Zagrebu jedna određena boljka, jer, bio na stajanci jedan ili više zrakoplova, na nju se uvijek čeka 20tak minuta. Kako business putnici imaju pravo na prioritetnu dostavu prtljage, očekivali smo da će naša izaći među prvima, no to se nije dogodilo jer je netko u sortirnici pomiješao prtljagu putnika ekonomske i business klase, no nama to nije ništa značilo s obzirom na to da smo krenuli doma.

Carinici su bili u niskom startu, spremno čekali na putnike s obzirom na to da let dolazi iz zemlje koja nije članica EU, no mi smo ih samo ljubazno pozdravili.

Putovanje business klasom Turkish Airlinesa svakako je bilo jedno vrlo pozitivno iskustvo koje planiramo ponoviti. Nadamo se samo da ćemo to idući put napraviti na nekom daljem putovanju, po mogućnosti na prekooceanskom letu. Kako smo ranije spomenuli, kvaliteta usluge u poslovnoj klasi kod većine se avioprijevoznika srozala i nema velike razlike u odnosu na putovanje ekonomskom klasom, no nekoliko je prijevoznika, uključujući Turkish Airlines, i dalje zadržalo (ili čak povećalo) standard usluge za svoje poslovne putnike.