(VAŠE PRIČE) Ryanairom i Voloteom iz Zagreba za Solun i Santorini

Ljeto je doba koje je većini putnika najprimamljivije za putovanja, posebno na obale Sredozemlja kada je uz lijepo vrijeme i duge dane moguće kombinirati razgledavanje kulturnih znamenitosti i kupanje u moru te izvrsnu ponudu događanja i noćnog života. Dio ljetnog godišnjeg odmora uvijek provedem u Hrvatskoj, dok sam se za drugi dio ove godine odlučio za posjet Grčkoj. Odredišta koja sam ovaj put odabrao su Solun, Meteora i Santorini uz kraći boravak u Ateni, koju sam već imao prilike posjetiti ranije.

Najpovoljniji i najbrži način putovanja iz Zagreba do Soluna je Ryanairov direktni let. Nažalost, isti neće prometovati u zimskom redu letenja tako da prilika je tu još do kraja listopada. Iako je jutarnji polazak idealan jer omogućuje maksimalno iskorištavanje ostatka dana na odredištu, za putnike koji nisu iz Zagreba dolazak do samog Zagreba tj. zračne luke u ranim jutarnjim satima može predstavljati izazov. Srećom, u neposrednoj blizini zračne luke postoji velik broj smještajnih objekata po prihvatljivoj cijeni. Osobno sam se odlučio za noćenje u Velikoj Gorici te me od zračne luke dijelilo tek 10-ak minuta odnosno nekoliko stanica vožnje ZET-ovom linijom 290 po cijeni od 4 kn (karta je kupljena ranije na kiosku).

Rano jutro na Plesu je već tradicionalno poprilično živahno uz dolaske iz regionalnih zračnih luka i polaske prema najprometnijim europskim čvorištima tako da ovaj let prema sunčanoj Grčkoj pomalo odskače. Check-in je naravno obavljen online (imajući u vidu Ryanairove naknade ako se isti obavlja u zračnoj luci) tako da idem direktno na sigurnosni pregled. Na prvom katu red se poprilično protegnuo ali je osoblje uigrano a putnici dobro pripremljeni pa sve ide brzo baš kao i kontrola putovnica. Nakon kratkog posjeta Duty free trgovini u kojoj nema značajnih noviteta u ponudi u odnosu na prethodne mjesece, kave i malo pogleda na situaciju na stajanci, dolazi vrijeme za ukrcaj.

Nakon, za Ryanair karakterističnog, čekanja prvo unutar mosta pa na stajanci, ulazimo u Laudin (op.a. Ryanairova sestrinska kompanija) Airbus A320 malteških registracija s trenutnom zagrebačkom adresom. Otprilike 120 putnika u ovom zrakoplovu sa 180 sjedala predstavlja relativno slabu popunjenost. Zanimljivo je da su posada na ovom letu bili isključivo muškarci – u kokpitu su bili pilot i prvi časnik iz Hrvatske dok je kabinsko osoblje bilo iz Španjolske.

Poletjeli smo točno na vrijeme te smo zahvaljujući povoljnim meteorološkim uvjetima imali poprilično miran i udoban let. Za vrijeme tih 70-ak minuta uživali smo u pogledu na pretežno planinski reljef Balkanskog poluotoka te dolinu rijeke Vardar.


Istovremeno je ljubazna kabinska posada bila poprilično ažurna u predstavljanju Ryanairove standardne ponude hrane i pića, duty free proizvoda i lutrije.


U Solun slijećemo 15 minuta prije predviđenog vremena te pomičemo satove jer je Grčka u drugoj vremenskoj zoni; 1 sat „ispred“ nas.

Na stajanci zračne luke „Macedonia“ u Solunu nas dočekuju autobusi i voze do terminala. Ova je zračna luka inače treća najprometnija u Grčkoj; nakon Atene i Herakliona. Sam terminal izgleda moderno, ali koliko sam primijetio nema mostove za ukrcaj odnosno iskrcaj putnika.

Slijedi brzinska kontrola putovnica i odlazak prema gradu. Najpovoljnija opcija je autobusna linija X1 koja po cijeni od 1,80 € povezuje zračnu luku s centrom grada, željezničkim kolodvorom i autobusnom postajom „Macedonia“ s koje prometuje većina međugradskih autobusa.

Idući let na ovom putovanju bio je Volotein let Atena – Santorini (budući da sam posjećivao i Meteoru, od Soluna do Atene sam išao kopnenim putem). Let zrakoplovom na ovoj relaciji mi se učinio bolji izbor nego višesatna plovidba trajektom po većoj cijeni. Na ovoj relaciji inače lete 4 prijevoznika; grčki prijevoznici Aegean i Sky Express te niskotarifni Ryanair i Volotea. Izbor je pao na Voloteu jer su imali najpovoljniji let u razumnom poslijepodnevnom terminu.

Do zračne luke u Ateni najjednostavnije je doći podzemnom željeznicom. Vožnja s postaje na središnjem trgu Syntagma traje oko 40 minuta a jednosmjerna karta košta 9 € (ako boravite dulje u Ateni, neke višednevne karte uključuju i putovanja od/do zračne luke pa savjetujem da sukladno vrsti i duljini boravka dobro proučite opcije kako biste odabrali optimalnu). Autobusi voze po nešto povoljnijoj cijeni od 5,50 € i to 24 sata na dan pa su dobra opcija za ranojutarnje ili kasnovečernje letove.


Sama zračna luka Eleftherios Venizelos otvorena je 2001. godine kao dio priprema za ljetne olimpijske igre koje su se u ovom gradu održale 2004. godine te je zamijenila dotadašnju zračnu luku Ellinikon smještenu u obalnom dijelu grada koja je već u to vrijeme dosegnula svoje vršne kapacitete s nemogućnošću daljnjeg širenja. Danas je to najprometnija zračna luka u Grčkoj s rekordnih 25 milijuna putnika u 2019. Uz bogatu mrežu odredišta u samoj Grčkoj i Europi, direktni su letovi prisutni i prema brojnim odredištima na Bliskom Istoku te Sjevernoj Americi.

Slično kao i Ryanair, i Volotea dodatno naplaćuje prijavu na let u zračnoj luci pa sam to napravio online tako da sam se po dolasku zaputio direktno prema izlazu. To subotnje popodne bilo je iznimno prometno u zračnoj luci. Sam sigurnosni pregled protječe glatko ali primjećujem pomalo zastarjelu infrastrukturu gdje ne postoje automatizirane trake kao u brojnim drugim zračnim lukama već putnici guraju košare s prtljagom za pregled do samog uređaja za rendgen.

Ugostiteljska i trgovačka ponuda za putnike zbilja je bogata dok se iz čekaonice na gornjem katu pruža lijep pogled na stajanku i pistu tako da zbilja nije problem prikratiti vrijeme do ukrcaja. Na ukrcajnoj propusnici koju sam dobio nakon check-ina sugerirano je vrijeme za ukrcaj od 40 minuta prije polijetanja. Dolazim točno u minutu da bih zatekao tek nekoliko djelatnika zračne luke i nijednog putnika u blizini. Ljubazna djelatnica mi objašnjava da su ranije započeli s ukrcajem te da sačekam autobus koji će mene i još nekoliko putnika koji trebaju doći prevesti do zrakoplova.

Za vrijeme vožnje do udaljene pozicije na stajanci gdje je parkiran zrakoplov primjećujem zrakoplove brojnih europskih kompanija ali i čak dva Emiratesova širokotrupca; jedan na liniji za Dubai a drugi na liniji za Newark budući da ovaj prijevoznik Atenu koristi kao međuslijetanje na liniji između Dubaija i Newarka.

Zrakoplov na ovom letu je Airbus A319 koji prima 156 putnika. Kako u zrakoplov ulazim među zadnjim putnicima, na putu do sjedala u stražnjem dijelu zrakoplova primjećujem tek nekoliko slobodnih mjesta. Kako je većina mjesta u pretincima za prtljagu iznad sjedala zauzeta, ljubazna stjuardesa uzima moj kofer i odlazi potražiti mjesto u prednjem dijelu. Iako je Volotea španjolska kompanija, posada su Grci a zrakoplov je baziran u Ateni pa se sve informacije o letu daju na grčkom i engleskom.

Let traje oko 40 minuta za vrijeme kojih promatramo Ciklade i Egejsko more. Posebno lijep bio je prilaz Santoriniju gdje smo napravili krug iznad otoka uz pogled na naselja s tipičnim bijelim kućicama i plaže s crnim vulkanskim pijeskom te nadaleko poznati zalazak sunca.


Samo slijetanje je bilo pomalo grubo ali takve se stvari nakon lijepog pogleda i prije uzbudljivog odmora lako zaborave. Iskrcavanje teče dosta organizirano; kako stjuardesa proziva redove sjedala, tako putnici uzimaju svoje stvari, izlaze iz zrakoplova te se autobusima prevoze do obližnjeg terminala.


Po izlasku iz zgrade primjećujem veći broj vozača s natpisima s imenima putnika koje čekaju. Moj je smještaj u „glavnom“ gradu na otoku – Firi koji je od zračne luke udaljen 5 km. Do tamo je najjeftinije autobusom lokalne podružnice grčkog nacionalnog prijevoznika KTEL-a. Linije su dosta redovite (ipak prema kraju sezone, prorjeđuje se i vozni red), vožnja traje 15-ak minuta a karta košta 1,60€.

Iz Fire je uz presjedanje moguće nastaviti prema ostalim mjestima na otoku. Ono što je važno napomenuti je da vozni red autobusa ne prati u potpunosti red letenja tako da večernji dolasci nisu pokriveni lokalnim autobusima. Prilikom izbora karte primijetio sam da su kasni večernji letovi s dolaskom na Santorini iza 23 sata najjeftiniji; međutim u tom slučaju svakako preporučujem rezervaciju transfera prije samog putovanja, bilo individualno ili preko smještaja. Lokalni taksisti za vožnju od 5 km do Fire traže od 35 do 40 € a do ostalih mjesta na otoku i više dok se cijene organiziranog dijeljenog prijevoza kreću od 25 € naviše.

Premda se radilo o niskobudžetnim kompanijama, mogu reći da su oba leta bila poprilično ugodna. Posade su bile izrazito ljubazne, letovi na vrijeme, dodatna ponuda zadovoljavajuća a naravno od iznimne važnosti je proučiti pravila vezana za prtljagu i nadoplate kako bi se izbjegle neugodne situacije i dodatni troškovi. Za povratni sam se let ipak odlučio za Aegeanov let sa Santorinija preko Atene za Zagreb o čemu ću pisati u drugom dijelu.