(VAŠE PRIČE) Croatia Airlinesom iz Splita za Zagreb

Updated: Sep 12

Svemu lijepom dođe kraj pa i našem godišnjem odmoru. Nakon tri ranije odrađena leta o kojima smo već pisali, bilo je vrijeme za povratak u Zagreb.

Kako smo prema obali putovali letovima Trade Aira (Zagreb-Osijek-Pula, Pula - Split), pri povratku u Zagreb nismo imali sreće jer na liniji tog avioprijevoznika iz Splita za Zagreb preko Pule i Osijeka dostupnih sjedala više nije bilo. Odlučili smo se na povratak u Zagreb direktnom linijom Croatia Airlinesa.


Kako smo ovog ljeta već letjeli s Dashom Croatia Airlinesa na Brač, htjeli smo iz Splita odletjeti u Zagreb s Airbusom, pa smo se tom mišlju vodili prilikom rezervacije karata. Nažalost, tog je petka Airbus bio planiran tek na ranojutarnjem letu iz Splita za Zagreb, a nama nekako zbog tipa zrakoplova ipak nije bilo u cilju ustati toliko rano, pogotovo ne na godišnjem odmoru. Odlučili smo se na let OU655 koji je tog petka iz Splita prema Zagrebu poletio u 17.15 sati.

U splitsku smo zračnu luku došli u 16 sati, 45 minuta prije planiranog boardinga, a kako smo odradili online check-in, stali smo u red za predaju prtljage. Nekada, prije globalne pandemije, ti su šalteri funkcionirali odlično, no sada je i na njima potrebno provjeriti da li svi putnici imaju potrebnu dokumentaciju za ulazak u zemlju u koju putuju, pa smo na predaju prtljage čekali 20 minuta iako je ispred nas bilo svega 6-7 osoba.

Jednom kada smo došli na red, s obzirom na to da putujemo domaćim letom, proces nije trajao dugo. Dapače, bili smo gotovi u roku minute, djelatnica nam je isprintala boarding pass i preuzela našu prtljagu.


Uputili smo se na gornji kat prema sigurnosnom pregledu i tu dolazimo do kontrole ukrcajnih propusnica koji je u potpunosti automatiziran i funkcionira tako da putnik sam skenira svoj boarding pass na uređaju nakon čega se otvaraju vrata prema sigurnosnom pregledu. Jednostavno - ono na što smo navikli na svim europskim zračnim lukama.

Podsjećamo, u Zagrebu još uvijek sjedi osoba koja ručno skenira svaki boarding pass (ne u ovom trenutku zbog globalne pandemije, putnici sada to rade sami na minijaturnom uređaju) no to na novom terminalu izgleda poprilično loše.


Sigurnosni je pregled i ovdje obavljen u kratkom roku, baš kao i na našim prethodnim putovanjima, unatoč tome što je u tom razdoblju u zračnoj luci bio veći broj putnika s obzirom na brojne letove iz Splita.


Split ima 2 izlaza za domaće letove, a nakon njih slijedi policijska odnosno granična kontrola i međunarodni izlasci. Mi naravno nismo prešli granicu već smo popili skupu kavu u kafiću na domaćim odlascima a zatim su putnici pozvani na ukrcaj u zrakoplov koji je 30 minuta ranije sletio u Split iz Zuricha.

CQD Dashq400 na tom je letu imao 69 putnika, bio je gotovo pun, pa su svi putnici morali ostaviti svoju prtljagu ispred zrakoplova, što je zapravo klasik kada putujete s ovim tipom zrakoplova. Sjedili smo u prednjem dijelu zrakoplova, a 5 minuta prije planiranog polijetanja naš je zrakoplov čekao odobrenje kontrole za polijetanje koje je i dobiveno nakon što je na stajanku došao zrakoplov E190 Air Francea.

Kapetan Igor i F/O Matija pozdravili su putnike i obavijestili nas kako će let do Zagreba trajati otprilike 40 minuta. Po polijetanju napravljeno je skretanje udesno odakle smo preko BiH nastavili prema Zagrebu. U Zagreb smo sletjeli svega 36 minuta nakon polijetanja iz Splita.

Bilo je zaista zadovoljstvo gledali djelatnike splitske zračne luke kako, unatoč gužvi u zračnoj luci, “okreću” zrakoplov u kraćem vremenskom razdoblju od planiranog, no s druge strane, po slijetanju u Zagreb domaćica zrakoplova je obavijestila putnike kako nismo u mogućnosti napustiti zrakoplov jer se čeka iskrcavanje ručne prtljage. S obzirom na to da je u tom trenutku u zagrebačkoj zračnoj luci bilo parkirano još samo 3 zrakoplova, jednostavno ne može biti prihvatljivo da putnici 7 minuta čekaju na iskrcaj ručne prtljage iz bulka DashQ400.


Ako Split u ogromnoj gužvi može u roku 2 minute ukrcati sve te torbe u zrakoplov, onda nema logike da u Zagrebu, koji je gotovo prazan, taj proces traje duplo dulje od onog u Splitu. Ovo jest kritika na organizaciju prihvata i otpreme zagrebačke zračne luke.

Autobusom su svi putnici prevezeni na domaće dolaske, odakle smo otišli u prazan prostor u kojem se preuzima prtljaga. Bilo je i za očekivati da će prostor biti prazan kada ni na stajanci zračne luke nema parkiranih zrakoplova, no onda dolazimo do toga da na predanu prtljagu čekamo 20 minuta. Nikako za pohvalu.

Još jednom, s obzirom na broj zrakoplova u zračnoj luci u tom trenutku, nema nikakvog logičnog objašnjenja da se na preuzimanje prtljage čeka toliko dugo.


Dapače, čak i u ljeto 2019. godine na predanu prtljagu znalo se čekati znatno kraće od onog s čime smo se mi susreli na ovom letu.

Stjuardese su na letu podijelile svim putnicima male bočice vode, a u business klasi je na ovom 30-minutnom letu poslužen i obrok. Let je bio zaista ugodan, a Dash se nakon tri leta sa zrakoplovom tipa L410 činio kao zrakoplov s najviše komfora na svijetu!


Kao zaljubljenici u avijaciju i kao profesionalci u ovoj industriji, unatoč autocesti i povoljnijim cijenama u slučaju putovanja cestovnim putem, nema šanse da bi između Splita i Zagreba pored zrakoplova odabrali drugi način prijevoza!


Sve vaše putopise s fotografijama možete nam poslati na info@croatianaviation.com, vrlo rado ćemo ih podijeliti na našem portalu, brojne prethodne objave možete pronaći u kategoriji TRIP REPORT.