VAŠE PRIČE: Brindisi - Rim - Split

Nakon uživanja na jugu Italije, stiglo je vrijeme za povratak kući. Povratni je let bio rezerviran iz Brindisija do Rima s Ryanairom te potom Vuelingom za Split.

Zračna luka u Brindisiju nalazi se poprilično blizu centru grada te je izvrsno povezana autobusnom linijom. Karta za pojedinačnu vožnju košta 1 € (kupljeno na trafici), a sama vožnja traje 15ak minuta. Ova se zračna luka često naziva i „Salento Airport“ jer opslužuje područje istoimenog poluotoka na krajnjem jugu, odnosno peti talijanske „čizme“. Značajan udio u prometu čine letovi unutar Italije na kojima dominiraju niskotarifni prijevoznici a u ljetnom redu letenja prisutan je i veći broj međunarodnih odredišta.

Sama zračna luka izrazito je ugodna zahvaljujući proširenju i modernizaciji 2018. godine. Na let sam se prijavio online pa se penjem na prvi kat gdje se obavlja sigurnosni pregled. Pristup sigurnosnom pregledu, kao i na mnogim zračnim lukama, reguliran je skeniranjem ukrcajne propusnice čime se otvaraju automatska vrata. Potom slijedi standardno pražnjenje džepova prije prolaska detektora metala i smještanje ručne prtljage u košare koje prolaze kroz rendgen. Međutim, osoblje koje vrši pregled na detektorima metala ponovno traži ukrcajnu propusnicu na uvid. Tu se stvara nepotreban kaos zato što većina putnika ima ukrcajnu propusnicu na mobitelima koji prolaze kroz rendgen skupa sa ostatkom prtljage.

Nakon ovog pomalo bizarnog iskustva, spuštam se u čekaonicu gdje se već okupio popriličan broj putnika. Uz veći broj letova prema destinacijama u Italiji, tu su i zrakoplovi Eurowingsa te belgijskog TUI-ja koji upućuju na početak glavne turističke sezone. Trgovačka ponuda poprilično je skromna; da ne kažem razočaravajuća. Uz trafiku, dostupan je tek omanji duty free čija se ponuda sastoji pretežno od kozmetike. Putnicima je na raspolaganju i kafić koji ima dio za sjedenje uz posluživanje. Kako dobrih 20 minuta nitko od konobara nije došao, pridružujem se ekipi na šanku. Početak ukrcavanja kasni 30 minuta. Do zrakoplova parkiranog na obližnjoj poziciji nas vozi autobus. Sam ukrcaj prolazi brzo te polijećemo s tek 15 minuta zakašnjenja.

Popunjenost je iznimno visoka pa je u Boeingu 737-800 ostalo tek nekoliko slobodnih sjedala. Vrijeme je oblačno, pa veći dio 45-minutnog leta promatramo isključivo oblake. Ipak nad Rimom je bilo vedro pa smo prilikom slijetanja uživali u pogledu na Vječni Grad iz ptičje perspektive. Na Fiumicinu se parkiramo na izlaz A3 i spajamo na most. Kako sam imao sjedalo u sedmom redu, među prvima izlazim iz zrakoplova. Po izlasku nas dočekuju pripadnici talijanske policije s policijskim psima koji njuše nas i našu prtljagu tražeći valjda drogu ili eksplozive (?).

Upućujem se prema landside dijelu Terminala 1 gdje se odvija prijava na letove. Budući da sam imao problema sa Vuelingovom online prijavom odlučujem istu obaviti na šalteru. Bez problema pronalazim Vuelingove šaltere na kojima nema gužve. Osoblje je sumnjičavo oko moje ručne prtljage ali nakon vaganja i mjerenja dimenzija, dobivam ukrcajnu propusnicu te se ponovno upućujem prema sigurnosnom pregledu koji je u zračnoj luci Fiumicino izvrsno organiziran. Kako sam i prethodni tjedan proveo nekoliko sati u ovoj zračnoj luci, odlično se snalazim. Obavljam brzinsku kupnju te se odlučujem počastiti jako ukusnim sladoledom.


Prolazim kroz automatsku kontrolu putovnica te se upućujem prema izlazu. Moj let polazi za izlaza koji se nalazi u satelitskom terminalu do kojeg se dolazi automatskim vlakom. Za razliku od glavne zgrade, iz satelitskog se terminala pruža izvrstan pogled na stajanku i pistu. Promatram zrakoplove kako polijeću i slijeću.

Primjećujem veći broj zrakoplova američkih kompanija koji vjerujem da prati i prikladna potražnja za putovanjima između Europe i Sjeverne Amerike. Mogao bih tako provesti sate, ali dolazi vrijeme ukrcaja za let za Split. Naš Airbus A320 parkiran je na izlazu E43; između Boeinga 787 Air Canade i Airbusa A330 Air Transata koji su se spremali na polijetanje prema Montrealu. Vrijeme u Rimu je sparno te je za vrijeme ukrcavanja počela padati kiša. Srećom, to nas nije smetalo budući da se ukrcaj vršio kroz most.

U zrakoplovu je stotinjak putnika što daje popunjenost od oko 65 %. Dok čekamo red za polijetanje, kapetan nam se predstavlja te nas obavještava o tehničkim detaljima leta ali i mogućim turbulencijama (koje nasreću nisu bile jake).

Kabinska posada je izrazito ljubazna i profesionalna te nas upoznaje s ponudom hrane i pića. Kao i na polaznom letu, kabina zrakoplova nudi zadovoljavajući komfor, posebno za kraći let poput ovog.


Vrijeme nad Jadranom je vedro pa se pruža predivan pogled na srednjodalmatinske otoke te Split i okolicu. Slijetanje na Resnik bilo je iznimno glatko i na vrijeme, unatoč manjem kašnjenju u polasku.


Iako su u kratkom vremenu uz naš let sletjeli i zrakoplovi Austriana, Bruxellesa i Croatije, nije se dugo čekalo na kontrolu putovnica. Kao i ostatak terminala, prostor za dolaske je prostran i ugodan; idealan za završetak lijepog i uzbudljivog putovanja ali i inspiracija za neko buduće.