• Croatian Aviation

Ruski zračni prostor - najskuplji na svijetu

Istočna Azija i Europa, regije u kojima živi preko 2.5 milijardi ljudi, trećina svjetske populacije. Uz značajnu ekonomsku aktivnost, u ovim se regijama nalaze jedni od najvećih, najzanimljivijih i najmoćnijih gradova svijeta. Između ove dvije regije nalazi se samo jedna zemlja - Rusija. Zemlja koja kontrolira zračni promet između ove dvije svjetske regije. Prelet ruskog zračnog prostora dulje vrijeme nije bio moguć i time se značajno utjecalo na funkcionalnost zračnog prostora između ove dvije važne svjetske regije.

Photo: Flightradar24.com

U vrijeme Hladnog rata strane aviokompanije nisu smjele letjeti preko tadašnjeg Sovjetskog Saveza što je predstavljalo veliku prepreku u putovanju između Europe i većeg dijela Azije.


1950. godine British Airways polijetao je petkom u 10 sati ujutro iz Londona prema Tokyu. Putovanje je obuhvaćalo zaustavljanje u Rimu, Beirutu, Bahrainu, Karachiju, Calcutti, Yangonu, Bangkoku i Manili prije dolaska u Tokyo. Putovanje je trajalo punih 36 sati uz prijeđenih preko 10 tisuća milja. U to vrijeme bilo je to najbrže putovanje između ova dva grada.


Kompanije su ubrzo počele razvijati drugu opciju. U 50tim godinama prošlog stoljeća zrakoplovi nisu bili u mogućnosti letjeti direktno između Europe i zapadne obale SAD-a. Scandinavian Airlines (SAS) ubrzo je uveo novu rutu. Iz Copenhagena preko Greenlanda, Kanade do Los Angelesa. Dokazavši sigurnost putovanja ovom rutom, i druge su kompanije uskoro krenule letjeti tim putem, ne samo prema LA-u, već dalje prema Aziji.


60tih godina prošlog stoljeća Alaska je postala novi State SAD-a i u tom trenutku ondje je živjelo svega 40 tisuća ljudi. Anchorage je u to vrijeme bio mali gradić koji je uskoro postao važan gotovo svima, odnosno njegova zračna luka. Naime, svi zrakoplovi koji su prometovali između Europe i Azije u to su vrijeme obavljali svoja tehnička zaustavljanja u ovom gradu odnosno zračnoj luci.


British Airways tri je puta tjedno letio iz Londona za Tokyo sa zaustavljanjem u Anchorageu, putovanje je ovom rutom trajalo 17 sati, što je u usporedbi s ranijih 36 bilo vrlo značajan napredak. Danas Anchorage ima tek nekoliko regionalnih linija unutar SAD-a, a 70tih godina prošlog stoljeća ondje su svakodnevno slijetali zrakoplovi Air Francea, SAS-a, KLM-a, Iberije, Lufthanse, Japan Airlinesa, Korean Aira i mnogih drugih. Mali gradić postao je povezan s cijelim svijetom i ubrzano se razvijao.


Tehnološkim razvojem zrakoplova, prije svega u smislu doleta, kompanije su počele ostvarivati letove između Europe i Azije bez zaustavljanja u Anchorageu. Finnair je, za primjer, letio iz Helsinkija za Tokyo bez zaustavljanja već 1983. godine.


Nakon raspada SSSR-a 1991. godine Rusija je počela dozvoljavati prelet svog zračnog prostora stranim aviokompanijama. Rusi su prvo morali modernizirati svoju kontrolu leta i savladati engleski jezik, s obzirom na to da se ranije njime u zrakoplovstvu i nisu pretjerano koristili. Jednom kada je to postalo moguće, kompanije su počele letjeti direktno između dvije regije preko ruskog teritorija.


S obzirom na to da let preko ruskog teritorija uvelike štedi vrijeme i novac aviokompanija, Rusija je odlučila to naplatiti. Iako se radi o poslovnoj tajni, jedno je sigurno - aviokompanije plaćaju ogromne naknade za prelet ruskog teritorija i to se smatra jednim od glavnih razloga zašto su cijene aviokarata tako značajno skuplje u odnosu na letove iz Europe prema SAD-u. 133 zemlje potpisale su ugovor kojim su omogućile prelet svog zračnog prostora gotovo svim aviokompanijama, naravno, ne i Rusija. Rusija odlučuje kojim aviokompanijama će dozvoliti prelet svog zračnog prostora.


Rusija je više puta u bližoj i daljoj povijesti koristila svoj zračni prostor u geopolitičkom smislu, prijeteći se njegovim zatvaranjem (u cijelosti ili za određene zemlje odnosno aviokompanije), no to se nije dogodilo. Tim je manipulacijama vrlo često postizala određene ciljeve, za primjer, ruskim je aviokompanijama smanjen trošak prihvata i otpreme zrakoplova u nizozemsku zračnu luku.


Kako Rusija ima ekskluzivno pravo odlučivanja koje aviokompanije smiju letjeti kroz njen zračni prostor, ta su prava uglavnom dana po jednoj aviokompaniji u svakoj zemlji (npr. Lufthansa za Njemačku, Air France za Francusku, primjeri su brojni.). To i nije bio problem sve do nedavno, kada su niskobudžetne aviokompanije počele pokretati long-haul linije. Pravo preleta gotovo se nikada ne daje takvim aviokompanijama, a najbolji primjer je Norwegian Air koji je to pravo tražio više puta i svaki put je bio odbijen. Ova kompanija već leti prema Bangkoku i Singapuru, no ne ulazeći u ruski zračni prostor.


Postavlja se pitanje koliko bi niskobudžetnih aviokompanija bilo uopće zainteresirano letjeti kroz ruski zračni prostor s obzirom na to da se ti preleti skupo naplaćuju, a znamo da je poslovanje niskobudžetnih aviokompanija bazirano na što nižim troškovima i povoljnijim cijenama aviokarata u odnosu na klasične avioprijevoznike.

Pretplati se i primaj tjedne novosti!

Sudjeluj

Pratite nas

Info

© Croatian Aviation 2020.