(VAŠE PRIČE) Putovanje Qatar Airwaysom iz Zagreba za Phuket u siječnju 2020.

Updated: Jan 28

U našu redakciju stigao je jedan zanimljivi osvrt na putovanje Qatar Airwaysom iz Zagreba preko Dohe za Phuket.

Prije izbijanja globalne pandemije u Europi odradili smo godišnji odmor na Tajlandu. S obzirom na to da Emirates u zimskim mjesecima ne leti za Zagreb, već samo FlyDubai, te da je Turkish Airlines nudio puno skuplje aviokarte (kao i ostali), izbor je pao na Qatar Airways koji je u trenutku kupnje karte imao akcijske cijene. Karte za naše putovanje kupili smo svega mjesec dana prije polaska.


Na dan putovanja došli smo dosta rano u zagrebačku zračnu luku, prije svega da bi ulovili emergency exit na letu za Dohu s obzirom na to da se radilo o letu uskotrupnim zrakoplovom tipa A320, let do Dohe traje nešto više od 5 sati. Check-in je bio brz, u trenutku naše prijave na let bila su otvorena tri šaltera i bez problema smo dobili emergency exit, što će se kasnije pokazati nepotrebnim.

Nakon check-ina, zaputili smo se na sigurnosni pregled koji je također bio brz (što i nije čudno jer je zračna luka bila poprilično pusta) te smo došli na naš gate (25). Boarding je bio po zonama, no s obzirom na to da je na letu bilo zaista malo putnika (tek nas 35), ukrcaj u zrakoplov je bio gotov u nekoliko minuta.


A320 (A7-AHO) star nešto više od 9 godina, kapaciteta 144 putnika, bio je vrlo čist i uredan, te temperatura u zrakoplovu u vrijeme boardinga nije bila ni previsoka ni preniska, kako to često zna biti na letovima. U kabini je radilo kabinsko osoblje različitih nacionalnosti, no jedna kabinka je očito bila iz Srbije koja se ujedno svim putnicima obraćala jezikom kojeg vrlo dobro poznajemo. Ovo će se kasnije ponoviti na letu za Phuket, kao i na povratku prema Zagrebu.


Pushback je bio prije planiranog vremena polaska, a zrakoplov je nekih 10tak minuta proveo na de-icingu. Ubrzo nakon polijetanja kabinsko je osoblje poslužilo doručak koji, nažalost, zbilja nije bio ukusan, što ide na teret zagrebačkog cateringa, a ne prijevoznika. S obzirom na to da je zrakoplov bio poprilično prazan, putnici su se ubrzo razmjestili po cijeloj kabini i protegnuli na tri sjedala, što je bilo odlično s obzirom na rano buđenje i sav put koji je trebalo preći za doći to Tajlanda.

Entertainment sistem na A320 nije najnoviji, ekran ne reagira perfektno na dodir, no služi svrsi. Kabina je nakon polijetanja zatamnjena kako bi se moglo spavati. Nakon slijetanja u Dohu 10tak minuta smo taksirali do pozicije (bez mosta), gdje smo izašli iz zrakoplova. Jedina čudna stvar je bila ta što, dok smo mi kao putnici silazili niz stepenice prema autobusu, na istim tim stepenicama već je stajala cijela ekipa čistača. Očito im se žurilo pripremiti kabinu za sljedeći let.


Nakon kratke vožnje do terminala slijedi još jedan sigurnosni pregled koji je zbilja brz a zatim je uslijedilo 5 sati čekanja na sljedeći let. S obzirom na to da smo imali Dines karticu, iskoristili smo ju za besplatan ulazak u lounge (to danas koliko znam više nije moguće) u kojem smo stvarno fino jeli i pili (hrana doslovno za svakoga, od indijskih, azijskih do zapadnjačkih jela), a o izboru pića da ne govorimo. Naravno, nakon klope prošetali smo terminalom koji zapravo izgleda više kao jedan ogromni shopping centar! Nakon silne hrane, odlučili smo se otići u quite room koji je jedna od najboljih stvari koju možete naći na ovom aerodromu, s ležajevima u prostoru s prigušenim svjetlima u kojem vlada gotovo potpuna tišina! P.S. Postoje muški i ženski, no u istim prostorima su bili parovi, nitko na to nije obraćao pažnju.

Bilo je vrijeme za nastavak putovanja, let Doha – Phuket. Radilo se o letu QR842 na kojem je tog dana prometovao B777-300ER (A7-BEC) star svega 6 godina, kapaciteta 348 putnika. Radilo se o noćnom letu iz Katra za Tajland, a let je trajao otprilike 6 i pol sati. Polazak iz Dohe bio je u 20:15 sati, a dolazak na Phuket u 07:05 sati, naravno, u lokalnim vremenima.

I na ovom smo letu dobili emergency exit, sjedili smo u stražnjem dijelu kabine, u redu 30, na sjedalima A i C dok je sjedalo B ostalo prazno što je bilo odlično. Jedina mana emergency sjedala na dugim letovima odnosno širokotrupnim zrakoplovima je ta što su nasloni zaglavljeni, odnosno, kod B777 u njima se nalaze TV koje možete izvući pred sebe, no zato niste u mogućnosti dobiti dodatan prostor kao na A320 gdje vrlo lako možete podići naslone za ruke. No zato ispred sebe imate hrpu prostora, tek jedan jump seat na kojem je stjuardesa samo u trenutku slijetanja i polijetanja.

Boarding je bio popriličan kaos, zrakoplov je bio gotovo pun i ukrcaj je išao po grupama, no putnici su naravno dolazili na ukrcaj i u trenu kada je na redu bila druga grupa, ne njihova. Osoblje je takve putnike vraćalo i nije im dozvoljavalo ukrcaj dok se ne prozove njihova grupa, možda bi bilo lakše da su ih pustili u avion, ovako su se svi ti ljudi probijali kroz masu ili jednostavno stali na tom relativno uskom prolazu i čekali da se njihova grupa prozove na ukrcaj.

Dodatno, gateovi u Dohi su takvi da jednom kada uđete na njih (skenira vam se boarding pass) praktički ne možete izaći ponovno u ostatak terminala, veću u tom zatvorenom gate prostoru čekate na ukrcaj. Pri samom boardingu ponovno se skenira boarding pass što je dodatno usporavalo sami proces ukrcaja u zrakoplov.


Na sjedalu vas nakon ukrcaja dočeka mali amenity kit, deka i jastuk, kao i slušalice. Kvaliteta tih slušalica valjda kod ni jednog prijevoznika u ekonomskoj klasi nije dobra, pa tako ni kod Qatar Airwaysa, zato je super uvijek nositi svoje. Ono što je bilo koma jest to što je uskoro nakon polijetanja najavljena večera. Od trenutka kada su ju najavili i krenuli distribuirati po kabini, do momenta dok smo mi dobili hranu, prošlo je više od sat vremena. Kabina je na ovom letu bila poprilično opuštena, nije im se žurilo i to je bilo jako čudno s obzirom na to da je na zagrebačkom legu posada bila konstantno prisutna i stalno nudila putnike snackovima i pićem.


Nakon kratkom spavanja (možda je točnije reći lomljenja u economy sjedalu) sletjeli smo na Thailand. B777 je ondje nakon kratkog taksiranja parkiran na poziciju s mostom. Ulazak u zemlju je bio poprilično dugotrajan, u jednom je trenu podsjetio na ulazak u SAD, no to valjda nije neko čudo s obzirom na to da je u siječnju visoka sezona na Tajlandu i ogroman broj turista dolazi u tu zemlju.


Nakon što smo otprilike 40tak minuta čekali na obavljanje graničnih formalnosti, otišli smo na baggage claim gdje smo još 30tak minuta čekali na vlastitu prtljagu. Realno, mislili smo da je izgubljena, nismo mogli vjerovati da sat i 10 minuta nakon slijetanja još uvijek nema prtljage na traci. Kao da je netko zaboravio na jedan kontejner s putničkom prtljagom koji je zatim naknadno pronađen pa je tih 40tak dodatnih komada prtljage izbačeno van putnicima s zakašnjenjem.


Zatim slijedi grabanje tajlandskih turista za pristiglim turistima, razne ponude za vožnju prema resortima i hotelima na Phuketu, no mi smo već prije dolaska prijevoz od zračne luke dogovorili s resortom. Odsjeli smo u Beyond Resortu uz Kata Beach, što je otprilike 20tak minuta od Patong Beach, popularne turističke destinacije koja je prepuna ljudi i danju i noću. Kata Beach je svakako opuštenija, a do Patonga možete otići kada poželite.

Nakon par dana otišli smo na turističku turu po obližnjim otocima, uživali u ronjenju i raznim drugim ljetnim radostima (usred zime u Hrvatskoj). Ta tura uključivala je i posjet otočiću koji se zove Koh He. S obzirom na to da je na tom otoku tek jedan „resort“ sa tri zvjezdice, odlučili smo idućih nekoliko dana provesti upravo na ovom otoku gdje smo uživali u potpunom miru i tišini, predivnim plažama, odličnoj klopi dok iznad nas sjede kakadui. Internet je dostupan 2 sata dnevno (dovoljno da se javite doma da ste živi), a struju nitko ne koristi, baklje su ionako dovoljne. Radi se o bungalovima u prvom redu do plaže, među palmama. Resort zbilja ne pruža nikakav luksuz (poput onih u gradu), no zato pruža potpuni mir i uživanje u netaknutoj prirodi. Coral Island resort je trenutno zatvoren zbog globalne pandemije, no vjerujemo da će ponovno proraditi čim se stanje normalizira. Ako dođete na Phuket, preporučujemo vam da barem jednu noć provedete na ovom mjestu, u potpunom miru i tišini!

Nakon 15tak dana bilo je vrijeme za povratak u Hrvatsku, u zimu, u realnost. Povratni let protekao je gotovo isto (s istim tipovima zrakoplova na oba leta), razlika je u tome što smo se preplanuli i u kratkim rukavima na kraju siječnja 2020. vratili u zagrebačku zračnu luku. Jedini problem bila je činjenica da smo prilikom preuzimanja prtljage u Zagrebu shvatili da je jedan kotač doslovno iščupan, prijavili smo to aviokompaniji i s obzirom na to da smo imali novi kofer i original račun, kompanija je u manje od mjesec dana uplatila puni iznos vrijednosti kofera na račun. Teško je reći tko je kriv s obzirom na to da je zemaljsko osoblje rukovalo s koferom na Thailandu, u Dohi i u Zagrebu.


Cijelo putovanje je proteklo u redu, nadamo se da ćemo jednom moći ovakav đir odraditi u business klasi!

  • Cijena karte: 360 EUR, povratna karta u ekonomskoj klasi

  • Trajanje leta: ZAG-DOH 5h30min, DOH-HKT 6h40min