Osijek kao kolateralna žrtva loših političkih odluka

Zračna luka Osijek od izbijanja globalne pandemije ima problem s međunarodnim prometom, a od prije nekoliko dana i s domaćim, PSO programom koji je bio okosnica rada i održivosti ove hrvatske zračne luke.

Osijek kao zračna luka od izbijanja globalne pandemije ima problem s međunarodnom povezanošću. Naime, prije početka COVID-19 krize prema ovoj su zračnoj luci prometovali niskotarifni prijevoznici poput Ryanaira, Eurowingsa i Wizz Aira. Tek je Eurowings u kratkom razdoblju, na svega mjesec dana u ljetnoj sezoni 2020. godine prometovao prema Zračnoj luci Osijek na liniji iz Stuttgarta, dok drugi prijevoznici nisu obnovili promet prema ovoj hrvatskoj zračnoj luci. Zračne luke u Zagrebu, Beogradu, Banja Luci, Tuzli i Budimpešti kontinuirano na sebe privlače putnike iz Slavonije i Baranje koji zbog iznimno skromnog broja linija iz Osijeka svoje putovanje započinju ili završavaju u spomenutim zračnim lukama u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ili Srbiji.

PSO program koji služi povezivanju udaljenih regija unutar Republike Hrvatske završio je s krajem travnja ove godine te država nije osigurala nastavak operacija novim 4-godišnjim ugovorom, pa je Osijek na određeno vrijeme ostao bez redovnih linija prema Zagrebu, Rijeci i Puli, a preko posljednja dva spomenuta aerodroma i bez veza prema Splitu i Dubrovniku. Iako je trom državni sustav glavni krivac što je došlo do prekida operacija, to Osijeku kao aerodromu ne znači ništa. Činjenica jest da letova nema te da putnici u ovom trenutku više nemaju na izbor ni dugogodišnje linije na koje u navikli. Iako će Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture sada napraviti sve da se te linije ponovno pokrene, ovakav način upravljanja navedenim programom je, blago rečeno, neozbiljan.

Osijek u ovom trenutku ima tek tri linije, dvije domaće te jednu međunarodnu. Radi se o linijama Croatia Airlinesa:

  • Dubrovnik - Osijek - Dubrovnik (jednom tjedno),

  • Split - Osijek - Split (jednom tjedno),

  • Munchen - Osijek - Munchen (dva puta tjedno).

Ova hrvatska zračna luka trenutno ima četiri tjedna leta hrvatskog nacionalnog avioprijevoznika sa zrakoplovima tipa DashQ400 koji imaju kapacitet od 76 sjedala. Ono na čemu radi uprava osječke zračne luke na čelu s direktorom Kosom jest dovođenje niskotarifnog avioprijevoznika koji bi prometovao na barem jednoj međunarodnoj liniji. Podsjećamo, Osijek je tako već od svibnja u prometu trebao imati čak 15 tjednih polazaka, no realnost je potpuno drugačija, dostupna su tek spomenuta četiri tjedna leta, dva prema Munchenu te po jedan let tjedno prema Splitu i Dubrovniku.


Slušajući lokalne političare iz te hrvatske regije, poput, primjerice, gradonačelnika Osijeka, župana osječko - baranjskog, pa i ministra prometa, moglo se steći dojam da su političari HDZ-a na neki način udruženi te žele zajedničkim radom revitalizirati ovu hrvatsku zračnu luku. Danas, kada gledamo na te izjave, možemo reći da se radilo o floskulama jer nitko od spomenutih političkih faktora (a i šire), nije uspio postaviti kao imperativ održivost i kontinuiranost barem domaćih PSO letova, koji su, ponavljamo, stali s operacijama isključivo zbog birokratske zavrzlame nadležnog ministarstva. Spominje se tek ulaganje u putnički terminal, koje jest nužno u smislu prilagodbe putničkih tokova sukladno potrebama Schengena, no stajanka i uzletno-sletna staza mogu prihvatiti i otpremiti daleko veći broj operacija zrakoplova od onog što Osijek ima danas i što će imati sutra.


Činjenica jest da nitko neće (politički) odgovarati za nastalu situaciju a za nju je najmanje kriva Zračna luka Osijek. Letovi koji bi sada, s početkom sezone, već bili puni, jednostavno ne postoje, a pitanje je kada će se vratiti u promet. Izjave političara kako će se u ovu zračnu luku uložiti milijuni za njen razvoj padaju u vodu s činjenicom da jednostavni PSO program koji je od vitalne važnosti za rad ove zračne luke nije dogovoren na vrijeme. Proći će mjesec ili dva (a možda i više) do ponovne uspostave linija na kojima je do sada prometovao Trade Air, no još je veći apsurd što nakon 4 godine obavljanja usluge program nije revidiran te se nije išlo u njegovo poboljšanje, iako su prijedlozi nadležnim tijelima dolazila sa svih strana, od strukovnih medija do uprava hrvatskih zračnih luka.

Osijek godinama muku muči s putničkim prometom, što je dijelom i zbog razvijenosti zračnih luka s kojima Osijek dijeli gravitacijsku zonu. To se dodatno pogoršalo dolaskom Ryanaira u Zagreb pa velik broj putnika iz Slavonije i Baranje cestovnim putem dolazi do glavnog grada Hrvatske i odande nastavlja svoje putovanje prema europskim odredištima. Nova linija između Osijeka i Munchena svakako je pozitivan korak naprijed, no bez kvalitetnog code-share ugovora s Lufthansom, putnici neće imati široku mrežu odredišta na izbor, što bespotrebno umanjuje održivost i razvoj ove međunarodne linije. Nije poznato zašto nema potpisanog ugovora između dva prijevoznika na ovoj liniji.

Osijek nažalost stoji na mjestu, veliku ulogu u tome ima politika (kako lokalna tako i nacionalna), a bez financijskih ulaganja niskotarifni avioprijevoznici neće uvesti linije prema ovoj zračnoj luci. Iseljenici iz ove hrvatske regije uglavnom imaju negativne komentare za zračnu luku, kao da je ona ta koja uvodi ili ukida određene linije, a ne sami prijevoznici. Bez određenog budgeta i doslovne političke podrške (bez fige u džepu i floskula) na Klisi se neće dogoditi čudo, pogotovo ne samo od sebe. Ova zračna luka ima razmjerno mali broj zaposlenika no radi se o profesionalcima koji bi vrlo rado na stajanci svoje zračne luke htjeli vidjeti zrakoplove EasyJeta, Ryanaira, Wizz Aira, Eurowingsa i drugih avioprijevoznika, no, još jednom, zračna luka sama ne može osigurati te letove.


Ovo je ujedno poziv političarima da prestanu s praznim pričama i krenu aktivno raditi na ponovnom povezivanju Osijeka s ostatkom Europe. Odgovornost i prokativnost moraju preuzeti i lokalne i regionalne turističke zajednice, kao i glavna središnjica Hrvatske turističke zajednice u Zagrebu.