(VAŠE PRIČE) Croatia Airlines - (ne)potvrđena karta iz Frankfurta za Zagreb

Bilo je to jednog kišnog petka u Frankfurtu, završila je moja 7-dnevna edukacija i bilo je vrijeme za povratak u Zagreb. Kao djelatniku aviokompanije, kartu za ovaj let Croatia Airlinesa kupio je moj poslodavac, meni je stigla na mail i bio sam spreman za put. Bez ikakvih problema popodnevnim letom Croatia Airlinesa otputovao sam u Frankfurt iz Zagreba sedam dana ranije, no na povratku stvari i nisu išle baš tako glatko.

Aviokompanije međusobno djelatnicima omogućavaju korištenje ID karata (poznate i kao staff ticket), gdje se za njih ne naplaćuje puna cijena, već samo aerodromske takse i ostale pristojbe. Kada idete na odmor, vaša će vam aviokompanija vrlo vjerojatno izdati standby ticket koja je tema za sebe, no ukratko, to znači da ćete na let biti prihvaćeni samo ako na njemu ima i mjesta. Tip karte naravno ovisi i o stažu, poziciji u aviokompaniji i sl. U slučaju kada idete na poslovno putovanje, karta će biti potvrđena, jer ipak na put idete jer morate.


Znam da je dokument koji su mi izdale kolegice u zagrebačkoj zračnoj luci na šalteru prodaje Croatia Airlinesa, sadržao HK kod što ujedno označava da je moja karta potvrđena, pa sam računao da neću imati problema u oba smjera. Međutim, po dolasku u frankfurtsku zračnu luku, na prijavu na let, shvaćam da to ipak neće ići kako sam očekivao.

Prvo što zamjećujem da između dugih redova automata za prijavu na let stoji samo jedna osoba koja je tu ako zapnete negdje u procesu. Ok, nije to ništa čudno, u velikim zračnim lukama u svijetu ima sve manje osoblja a procesi se upućuju na samog korisnika, toga sam se nagledao po zračnim lukama u SAD-u, no još uvijek mi je to nekako čudno za vidjeti u europskim zračnim lukama. Nema veze, odlazim do automata, prijavljujem se na let i dobivam boarding pass. Na njemu vidim da nemam sjedalo, da moj boarding pass ima “SA” oznaku (standby) i da ću sjedalo dobiti na gateu. Rekoh, ok, ovo je čudno, znam da je moja karta HK i ne shvaćam kako je odjednom potvrđena karta postala standby.

Odlazim do gospodina zatražiti pojašnjenje koji me ljubazno otkanta i kaže da će sve biti riješeno na gateu. Rekoh, okej kolega. Drugi problem mi je bila predana prtljaga jer naravno sami na takvom uređaju printate bag tag za vašu prtljagu. Poznavajući sistem koji razvrstava prtljagu, siguran sam da moja torba neće dobiti “zeleno svjetlo” za pokret iz sortirnice prema mašini dok moja karta nije potvrđena. Ako ću svoje sjedalo dobiti tek na gateu, to znači da će moja torba biti ready to go u avion nekih 20tak minuta prije polijetanja. Šansa da će doći do mishandlinga prtljage sada su puno veće. Rekoh, nema veze, ionako idem doma, ako ne dođe danas doći će sutra.


Na gateu nas je jako puno, gledam aplikaciju, dolazi A319. Super, ovaj let očito ima overbooking pa od tuda i moje standby sjedalo. Laknulo mi je kad sam vidio da nisam jedini, da još nekoliko putnika nervozno gleda prema gateu i čeka da se netko pojavi. Djelatnici ground handlinga frankfurtskog aerodroma dolaze na isti 5 minuta prije nego što bi ukrcaj trebao započeti. Fun. U trenutku kada sam ja došao na red boarding je već bio skoro gotov. Nakon svega ipak sam dobio svoje sjedalo, i to neko suludo, tipa, 23B, sam kraj zrakoplova, sjedalo u sredini. To si stvarno nikad ne bih izabrao sam. Let je bio u overbookingu no na kraju se ispostavilo da je petero putnika s Lufthansinog leta iz Lisabona u kašnjenju te da sigurno neće stići na let za Zagreb. Tako je moja karta ponovno prešla u status potvrđene, čuvena ranije spomenuta HK oznaka. Tada sam prvi (i za sada zadnji) put ušao u zrakoplov kao posljednji putnik.

Kako je bio studeni i poslijepodne, vani je bio teški mrak, padala je kiša i nekako sam se veselio doći doma u Zagreb tu večer, možda još uloviti nešto vremena za cugu s frendovima. No problem s kartom nije bio jedini. Kako je let bio kompletno pun, nakon što smo se svi posjeli (seansa pospremanja carry-on kofera u overhead je napokon gotova) već smo bili u malom kašnjenju, a među 144 duša iskaču dvije - pijane. Dva tipa srednjih godina, po priči očito pomorci, nakon x mjeseci mora vraćaju se doma. Kasnije iz Zagreba love let za Split. Međutim, uhvatili su “u đir” mladu damu koju su nudili žesticama očito kupljenih prije leta u duty free shopu. Cura na to nije reagirala, no jedna od članica kabinskog osoblja, ona koja je prilikom boardinga stajala u repu zrakoplova, preko intercoma je o tome obavijestila domaćicu zrakoplova koja je došla do spomenuta dva dečka, zamolila ih da spreme cugu, ostave putnike oko sebe na miru i pripreme se za polijetanje. Dečki su se na to samo nasmijali pa je perserica pričekala razvoj situacije. Kako ovo dvoje nije odustajalo, ovaj put perserica im se obratila manje prijateljskim tonom i rekla im da, ako se ne planiraju smiriti, moraju napustiti zrakoplov. Tu su napokon shvatili da bi mogli ostati u Frankfurtu te noći pa su ipak ušutjeli, a naš je pushback zbog cijele te gungule kasnio nekih 30tak minuta. Vrata su do pushbacka cijelo vrijeme bila otvorena, na njima je bila i station managerica u Frankfurtu, u slučaju da se dva putnika ipak “skinu s leta”.

Ono što sam zaboravio spomenuti jest dio oko sjedala. Rekoh, nikad do sad, ni shorthaul ni longhaul, nisam sjedio na srednjem sjedalu pa bome neću ni večeras. Pravio sam se lud i sjeo na sjedalo do prozora, čekajući putnika kojem sjedim na mjestu. Ružno je to, znam. Prije toga je starija gospođa sjela na sjedalo do prolaza, pa je ostalo slobodno samo to moje, srednje sjedalo. Gospodin u 50-tima je pitao ako može do svog mjesta, no kako je u kabini bila cijela gungula oko ta dva pomorca, rekoh mu da ako može da sjedne na srednje sjedalo, to je moje, čisto da se sad svi ne razmještamo bez veze. Čovjek pristane, ali kad je sjeo ujedno je vjerujem i shvatio da je to srednje sjedalo njegovo sve do Zagreba. Oprostite gospodine još jednom na tome!


Tih sat i pol leta do Zagreba i sad mi se čini kao vremenski duže putovanje od nekih prekooceanskih letova. Često čitamo o nekakvim suludim događajima s letova drugih putnika, no ovo je moje jedino putovanje koje je proteklo uz nekakav “popratni događaj”.